петак, 5. новембар 2010.

Red Attitude Manchester United

Intervju sa urednicima fanzina ''Red Attitude'' - Manchester United!

Koja je bila originalna ideja pri osnivanju Red Attitude-a?

Prvobitna ideja je bila da se osnuje navijački fanzin,zasnovan na čuvenoj antifašističkoj istoriji grada Mančestera i uspešnom odolevanju United-ovih fanova ekstremno desnim pojavama tokom svih ovih godina.Inicijative poput ''Crveni protiv Nacista'' ranih 80-ih stvorile su plodno tle za one koji su želeli da drže desničare podalje od fudbala.Odluka da se uradi nešto konkretno po ovom pitanju doneta je zahvaljujući akciji koju su sproveli antifašisti FC Celtic-a kada su počeli da štampaju TAL fanzin.

Šta mislite,koliko je uspešna bila vaša akcija u postizanju zacrtanih ciljeva?

Osnovni cilj je bio da se najpre obezbedi baza,odnosno okupira teritorija na kojoj bi smo kasnije operisali.Što se tog aspekta tiče fanzin je ostvario veliki uspeh,međutim za neke ljude koji su sproveli akciju tih godina,ovo je bio jedini cilj koji su nameravali da postignu.Jednostavno nisu imali ambicija za daljim razvojem cele kampanje.

Izveštaji nacionalnih medija koji su se bavili podrškom ''Red Attitude''-a Eriku Kantoni (Erik je tada napao u Palasu Matthew Simmons-a jer ga je vređao na nacionalnoj osnovi) dali su publicitet militantnoj AFA.Međutim kada je navijač Palasa izgubio život u Walsall-u ''Red Attitude'' se nije oglašavao.Jel ovo bila greška?

U suštini da.Uredništvo je gurnulo problem pod tepih nakon incidenta u Walsall-u.Sve ovo je prouzrokovalo zabrinutost,naročito zbog stava koji je ranije zauzet prilikom ekscesa sa Erikom Kantonom.Tokom razmene pisama između tadašnjeg urednika i Manchester United antifašista koji su otvoreno prozvali redakciju,uredništvo je izdalo saopštenje u kojem je navelo da je incident u Walsall-u nepolitički i da nema nikakve veze sa onim što se dogodilo Eriku.Mislim da su ljudi koji su tada vodili ''Red Attitude'' smatrali da su pozicionirali sebe preko leđa Erika Kantone i jednostavno nisu bili spremni da rizikuju svoj sopstveni kredibilitet i status zarad navijača United-a koji su se suočavali sa ozbiljnim optužbama zbog militanog antifašizma.Nije potrebno posebno isticati niti je potrebno previše pričati o tome kako su dotične osobe smenjene sa svojih pozicija.

Od desetog broja ''Red Attitude'' vodi novi uređivački tim.Ako ostavimo po strani novi dizajn i grafičku štampu,šta je to što bi moglo da nas privuče u njegovom sadržaju?

Van toga što su se desile promene u uređivačkom timu,veliki progres desio se što su raniji periferni elementi uključeni u rad fanzina – tu pre svega mislim na ljude koji su bili zainteresovani da učestvuju u njegovoj izradi.Zahvaljujući ovome Red Attitude se pojavio u mnogim krajevima otvarajući vrata svim United-ovim fanovima i antifašistima koji su počeli aktivno da participiraju u promociji časopisa.

Ranije je ''Red Attitude'' bio poznat po tome što je otvoreno napadao navijače drugih klubova pišući o njima u negativnom kontekstu.Sada se čini da su mete pažljivije odabrane,kao što je recimo Pol Gaskojn zbog nasilja nad suprugom.Da li ovo predstavlja zaokret u uređivačkoj politici i šta mislite koliko je bitan napad na druge klubove?

Pisati u negativnom kontekstu o drugim klubovima i njihovim navijačima je sastavni deo fanzinske scene.Mnogi fanzini uspevaju da nedostatak informacija i objektivne analize nadomeste napadom na najbližeg i najljućeg protivnika!U svakom slučaju ukoliko vam je inicijalna namera bila da svojim radom iznesete određeni politički stav,onda će umnožavanje takvog materijala na mnogim mestima imati odličan efekat,dok će u najgorem slučaju biti opisan kao podsticajna predrasuda prema protivničkim navijačima.Postoje problemi u okviru sopstvenog navijačkog jezgra sa kojima bi časopisi trebalo da se suoče,međutim mnogi su skloni da idu linijom manjeg otpora okrećući se istorijskom rivalitetu i antagonizmu prema drugima,a ne rešavanju onih stvari koje se tiču njih samih.Red Attitude o ovome posebno vodi računa baveći se kako političkim tako i pitanjima vezanim za fudbal.



Šta mislite o ostalim časopisima Manchester United-a i postoji li rivalitet među vama?

Navijači United-a imaju pored Red Attitude-a: Red Issue,United We Stand i Red News.Fanovi su slobodni da odaberu svojevoljno koji će čitati.Jednostavno – platiš i izabereš.Ljudi znaju čime se konkretno bavi naš fanzin,a sav naš materijal je na raspolaganju zainteresovanim kupcima.

Da li se ostali fanzini bave fašizmom i kakvi su oni u stvari?

Bave se,ali svakako ne na način na koji to radi Red Attitude.Smatram da United-ovi fanzini rade pravu stvar,mada politika može biti osetljiva tema za ljude koji su tu samo zbog fudbala i koje fudbal jedino i zanima.

Sudeći po onome što sam pročitao u C18 magazinima kada je reč o ''Menčesterovoj levičarskoj rulji'' koja se tamo spominje,izgleda da su C18 dobili ozbiljne pretnje od strane AFA?

U potpunosti se slažem!Combat 18 i Britanska Nacionalna Partija (BNP) su se grčevito borile da umarširaju u Mančester.Pre nekoliko godina BNP je formirao svoj ogranak u Mančesteru,međutim samo koju nedelju kasnije nakon što su se pojavili u javnosti,partija je izbačena od strane izborne komisije.Njihov organizator se susreo sa AFA-om u par navrata i to je naravno uslovilo da odustanu od promovisanja svoje desničarske politike.Treba biti pošten pa reći da se progres BNP ogranka sastojao u delovanju van scene,stoga je AFA morala da se bori kako protiv njihovih aktivnosti iza kulisa,tako i protiv štetnih akcija Serchlight-a čije učešće u ovom poduhvatu nije bilo od pomoći.

Red Attitude distribuiraju i promovišu Manchester United antifašisti.Možete li nam reći kako je grupa formirana,koja su njena dostignuća i kako će sve to izgledati u narednom periodu?

Antifašisti Manchester United-a čine mrežu fudbalskih fanova čiji je zadatak da proizvode,prodaju i promovišu fanzin.Naravno ovo podrazumeva aktivnost na globalnom nivou odakle United crpi svoju podršku.Ta podrška se ogleda u doprinosu koji pružaju saradnici širom Britanije,Evrope i članovi aktuelnog uređivačkog odbora koji žive o trošku njegovog visočanstva (šalimo se Erik).Nadamo se da će veća podrška stići iz okoline Mančestera,Londona i Dablina u narednom periodu.

U prve dve sezone svog postojanja,Red Attitude je ustanovio dosta veza na međunarodnom planu.Kako gledate na to?

Red Attitude je nastavio da učvrćuje svoje veze sa raznim navijačkim grupama širom Evrope.Ove godine nameravamo da pokrenemo evropsku inicijativu posvećenu anti-rasizmu u fudbalu.

Da li će biti organizovana i internacionalna mreža antifašističkih navijača?

To svakako ne bi bilo loše učiniti.Progresivni elementi u mnogim klubovima su već u kontaktu jedni sa drugima,stoga ni evropska superliga ne bi trebala da bude nešto neostvarivo.Pre ili kasnije i Red Attitude će morati da učini nešto povodom toga.

Da li se Red Attitude bavio ''rasnim sukobom'' između Iana Wright-a i Petera Schmeichel-a i zašto povodom toga nije u javnosti izdato saopštenje?

Red Attitude je objavio jedan članak u 11br. pod nazivom ''Danak svađe'' u novembru 1996 godine.U njemu smo obelodanili da je Peter Schmeichel odbacio optužbe da je rasista.Što se tiče Iana Wright-a on je takođe tvrdio i konstantno naglašavao kako nije bio izložen uvredama na rasnoj osnovi.Fudbalska Asocijacija je istraživala slučaj oko koga se digla nepotrebna prašina.Ona je zapravo zahtevala suđenje koje će skrenuti pažnju medija samo da bi se o tome raspravljalo iz politički korektnog ugla.To je čelnicima FA bilo i više nego potrebno u obeležavanju godišnjice anti-rasizma.Naravno nisu imali dokaza za svoje anti-rasističke i anti-fašističke postupke,što je rezultiralo da se kroz manipulaciju u ovom slučaju ispolji nedostatak principijelnosti i integriteta.Pre nego što se dogodila cela ova zavrzlama,FA nije dozvolila PFA (sindikat fubalera) da posreduje u pomirenju.Prvo je zapretila fudbalerima sa oštrijim kaznama,da bi nešto kasnije nagovestila kako bi mogla da odbaci optužbe ukoliko se spor okonča mirnim putem.Peter Schmeichel je na to odgovorio FA kako će učiniti sve kako bi se legalnim putem izbrisala ljaga sa njegovog imena.Sukob između Wright-a i Schmeichel-a je bio lične prirode,a proistekao je iz sporne situacije na fudbalskom meču.Ovo se naravno moglo pravovremeno izgladiti običnim rukovanjem,ali je FA promovisala rasni element zarad svojih ciljeva tražeći oštar presek izlaska iz date situacije.Pošto je Ian Wright odbio da glumi tužioca (žrtvu),a Schmeichel je negirao da je vređao na rasnoj osnovi Ian-a,FA je konačno razotkrivena.Ovoj organizacije je trebalo suditi,a ne igračima zbog kršenja pravila igre.

To što je javni komentar Red Attitude-a izostao,nije posledica pomankanja želje za daljim istraživanjem ovog slučaja.Nakon drugog incidenta na Hajberiju u februaru mesecu,Red Attitude je poslao saopštenje novinskim agencijama,radio i TV stanicama.Da li je sadržaj adekvatan ili ne prosudite sami :

''Nedavno je debata povodom rasizma bila fokusirana na slučaj ubistva Stephen Lawrence-a.Ljudi su bili prinuđeni da se suoče sa užasnom realnošću rasističkog nasilja i gubitka života,sjedinjenog sa rasističkim inherentnim odgovorom policije i rasističkim potezima sudstva kao institucije.Ovakvi potezi institucija omogućili su da ubica mladog crnca slobodno napusti mesto zločina.U ovom slučaju nije bilo identifikacije zločinca niti očevidaca,međutim i pored toga nama se nameće pantomima Fudbalske Asocijacije koja poziva policiju da se bavi Peterom Schmeichelom.Ali kod incidenta sa ovim fudbalerom nema ni žrtve,ni svedoka,niti ima bilo koga ko bi se žalio zbog onoga što se navodi od strane FA. Biće mnogo onih koji će biti zadovoljni ovakvom zamenom teza u debati povodom rasizma u Britaniji,a pogotovo će biti zadovoljni promoteri rasne netolerancije.Rasističke ubice,rasistička policija i rasističke sudije... svi su oslobođeni odgovornosti dok se Peter Schemichel nalazi na njihovom mestu,a Ian Wright preuzima ulogu žrtve umesto
Stephena Lawrenc-a.Jel to ta borba protiv rasizma u fudbalu pitamo se samo?!''

Нема коментара:

Постави коментар